Montenegrin

Razlozi zbog kojih profesionalni fotografi ne mogu raditi besplatno

Dragi, potencijalni kupcu fotografija!

Ako ste preusmjereni na ovu stranicu ,vjerovatno ste tražili da koristite sliku ili slike besplatno, ili uz minimalnu nadoknadu.

Kao profesionalni fotografi redovno dobijamo zahtjeve da besplatno damo fotografiju. U savršenom svijetu, svaki bi od nas volio da vam na taj zahtjev da pozitivan odgovor i da vam pomogne, posebno kod projekata u vezi sa obrazovanjem, socijalnim pitanjima i zaštitom prirodnih resursa. Iskreno, u većini slučajeva voljeli bi da imamo vremena i resursa da pomognemo i više, a ne samo slanjem fotografije.

Nažalost, životne situacije su takve da uglavnom ne možemo odgovoriti zahtjevima, ili kad to i učinimo, naš odgovor je kratak i ne sadrži adekvatno obrazloženje.

Okolnosti varijaju od situacije do situacije, ali smo primijetili da se određene teme ponavljaju i u nastavku smo ih obrazložili kako bismo jasnije komunicirali i izbjegli nerazumijevanje ili nenamjerno prouzrokovali zlovolju.

Molimo vas da sljedeća obrazloženje prihvatite u konstruktivnom duhu, jer je to i namjera. Iskreno se nadamo da ćemo, nakon što ovo pročitate, moći ponovo da razgovaramo i uspostavimo obostrano koristan radni angažman.

Mi živimo od fotografije
Stvaranje ubjedljivih slika način je na koji mi živimo. Ako dajemo svoje slike besplatno, ili trošimo previše vremena odgovarajući na molbe i zahtjeve za besplatne slike, ne mozemo zaraditi za život.

Mi podržavamo važne projeke slikama
Većina od nas podržava fotografijama, nekad i više od toga, neke projekte. Često se desi da našim slikama direktno učestvujemo u projektima koje podržavamo ili imamo lične relacije sa ključnim osobama u tim projektima. Drugim riječima, svaki fotograf selektivno može i pomaže sopstvenim slikama razne projekte bez ikakve naknade.

Mi imamo vremenska ograničenja
Napraviti korak od takve selektivne podrške ka pozitivnom odgovoru na svaki zahtjev za besplatnim slikama koji dobijamo vrlo je nepraktično, ako nizbogčeg drugog onda zbog značajne količine vremena potrebnog da bi se odgovorilo na zahtjev, razmijenila korespodencija, pripremili i poslali fajlovi, zatim pratili kako su se slike plasirale i kakvi su, ako ih ima, učinci. Potrebno je mnogo vremena za pravilan odgovor, a vremena je uvijek premalo.

Molbe tipa “mi nemamo novca” je često teško razumjeti
Primarno obrazloženje u skoro svim molbama za dobijanje besplatnih fotografija su budžetska ograničenja, odnosno naručilac/tražilac najčešće tvrdi da nema sredstava.

Takvi zahtjevi uglavnom dolaze od organizacija sa dosta gotovine u rukama, bilo da su zvanične kompanije, vladine i kvazi-vladine agencije ili nevladine organizacije. Često je dovoljan pogled na javni budžet ili sličan javni dokument kako bi se uvidjelo da pomenute organizacije imaju pristup značajnim sredstvima, zasigurno više nego dovoljnim da plate fotografu razumnu nadoknadu, ukoliko se odluče na to.

Da bi stvari bile gore, najčesće se dešava da svi koji učestvuju u nekom projektu budu plaćeni za to, osim fotografa. Samo se od njega očekuje da radi besplatno.

Ako ovo uzmete u obzir, mozda ćete razumjeti zašto se često osjećamo omalovaženo kada nam se obrati sa “nemamo novca”. Takve tvrdnje mogu izgledati kao cinična namjera da se iskoriste lakovjerni pojedinci.

Mi imamo realna budžetska ograničenja
Sa nekim izuzecima, fotografija nije visoko-unosna profesija. Mi smo je odabrali većinom zbog strasti koju imamo prema vizuelnim komunikacijama, vizuelnim umjetnostima, i subjektima (portret, pejzaž, novinska, komercijalna) za koje smo se specijalizovali.

Značajan porast broja fotografija dostupnih posredstvom Interneta, zajedno sa smanjenom kupovnom moći vecine potencijalnih klijenata, dodatno su napregnuli naše, već oskudne izvore prihoda.

Ali, treba znati da profesionalno bavljenje fotografijom iziskuje značajana novčana ulaganja.

Nasa profesija po prirodi stvari zahtijeva ulaganje u opremu. Moramo redovno da kupujemo kamere, objektive, računare, programe, arhivske uređaje i još mnogo toga. Uređaji se kvare i potrebno ih je servisirati i održavati. Potrebne su nam rezervne kopije svih podataka, jer bukvalno loše odlozena šoljice kafe može nepovratno uništiti godine rada. Svima nama ulaganje u osnovni hardware i software podrazumijeva hiljade eura (dolara, dinara, kuna), pošto moramo držati korak sa novim tehnologijama i praksama.

Dodatno, troškovi putovanja su značajan segment u našem poslu. Mi trošimo mnogo novca na transport, smještaj i ostale putne troskove.

I naravno, možda najznačajnije su sume povezane sa vremenom i i iskustvom koje smo uložili kako bismo postali vješti u poslu kojim se bavimo, isto kao i lični rizici koje često preuzimamo. Napraviti “fotku” možda samo iziskuje pritiskanje okidača na kameri, ali pravljenje slike zahtijeva umijeće, iskustvo i pravilnu procjenu.

Na kraju, iako svakako razumijemo i saosjećamo sa budžetskim ograničenjima, sa praktične tačke gledišta, jednostavno ne možemo sebi priuštiti subvencioniranje svakoga ko traži.

Biti “potpisan” ne znači mnogo
Čest “sastojak” molbi/zahtjeva za dobijaje besplatnih fotografija zbog budžetskih ograničenja je obećanje o objezbedjivanju “potpisa” i “prisutnosti/vidljivosti” u formi watermarka, linka ili čak “posebnog pominjanja” kao neke vrste zamjene za komercijalnu nadoknadu.

Postoje dva velika problema u vezi s tim.

Prvo, biti akreditovan/potpisan nije kompenzacija. Mi stvaramo te slike, tako da je akreditacija automatska. To nije nešto za što se mi nadamo da će klijent uraditi, to se podrazumijeva.

Drugo, potpis ne plaća račune. Kao što se nadamo da smo pokazali ranije, mi naporno radimo kako bismo obezbijedili sredstva potrebna za investiranje u fotografsku opremu i pokrivanje troškova nastalih radom. Povrh toga, moramo zaraditi dovoljno da pokrijemo osnovne životne potrebe, kao što su hrana, stan, prevoz i slicno.

Ukratko, akreditovanje/potpisivanje slike koju smo stvorili je naše pravo i obaveza klijenta/korisnika, a ne zamjena za nadoknadu.

“Vi ste jedini nerazuman fotograf”
Kada imamo vremena da se upustimo u korespodenciju sa ljudima i organizacijama koje traže besplatne fotografije, dijalog ponekad preraste u uznemirujuće ubjeđivanje kako su u suštini svi ostali fotografi oduševljeno dali svoje slike bez nadoknade i kako smo, zbog nečega, jedino mi “nerazumni”.

Znamo da to nije istina.

Takođe, znamo da nijedan razuman i sposoban fotograf neće pristati na nerazumne uslove. Svjesni smo, naravno činjenice da će neki neiskusan fotograf ili ljudi koju posjeduju kameru zaista pristati da rade bez nadoknade, ali narodna izreka kaze da ćete “dobiti koliko ste platili”.

Povratne informacije
Iskustvo koje nam je takođe zajednicko je, da i kada obezbjedimo slike bez nadoknade, često ne dobijamo povratne informacije o tome kako se događaj i projekt razvija, koji ciljevi su (ako su) postignuti i kakvu korist (ako su) naše slike donijele.

Prečesto nam se čak i ne odgovara na mailove kojima tražimo povratne informacije, sve dok, naravno, tom nekome ponovo ne zatrebaju naše slike.

U situacijama kada pristanemo da radimo bez nadoknade, molimo vas imajte učtivosti da nam javite kako je sve prošlo. Malo razumijevanja doprinjeće da i u budućnosti odvojimo vrijeme i sredstva kako bi pomogli.

Zakljucak
Nadamo se da su ovi argumenti rasvijetlili zbog čega su vas relevantni fotografi, niže potpisani, uputili na ovaj tekst. Svi mi smo posvećeni profesionalnci, i bili bismo srećni da zajedno sa vama radimo na obostranu korist.

Note to photographers: You can use the above text under a Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported License. Text by Tony Wu. Translation by Stevo Vasiljevic.